Nagrađen esej na natječaju "Fair Trade 2014. "( u području promicanja ljudskih prava)
Različitosti
"Na svijetu ima dovoljno za svačiju potrebu, ali ne i za svačiju pohlepu." M. Gandhi
Današnji svijet,neopisiv.Citat govori sve.Kad bih imala moć i snagu,tako bih jako zaurlala,da bi se cijeli svijet zatresao.Pravda...A gdje je ta pravda?
Najružnija spoznaja je da je za ovo kriv čovjek. Kakve li razlike u čovječnosti postoji između Amerikanaca i Afrikanca?Je li razlika jedino po broju slova u toj riječi? Ili je sreća u tome što ih povezuje samo prvo početno slovo? Čini me sretnom da postoje ljudi kojima su važni i drugi ljudi,koji će svoj obrok podijeliti s još nekim.
Ponekad razmišljam o sebi. Kada u pernici imam četiri olovke u raznim bojama, nekoliko gumica s uzorcima,dva različita ruksaka za školu,a tamo na kraju svijeta, ili možda u mom susjedstvu,gradu ili školi postoji netko tko o tome samo sanja. Srce mi cvili znajući da djeca u Panami,Ugandi,Obali Bjelokosti,Indiji, Kubi, rade po 10 sati. Pred očima imam njihove krvave dlanove,djeca robovi na plantažama gorkog kakaovca u čije je dlanove život upisao patnju.
Svijet je prepun deklaracija koje izgledaju kao dopadljive fasade raznih boja, iza kojh se skrivaju gladna, umorna, iscrpljena djeca.
Lucija Rukavina, 7.a razred mentorica: Lilijana Vranjican, vjeroučiteljica
Ljepote mojeg zavičaja
Učka je nataknula bijelu kapu
od oblaka.
Sunce je zapelo u Areni,
u središtu vrtnje je Pazin stari.
Poreč se kupa u plavetnilu mora.
Umag je na granici, a galeb u valici.
Istra je moj dom,
u njem je dragi „ča“
i boškarin i djedova njiva pusta.
Stara ura štuca s bijelog zvonika,
u zamasima težačkim zvuci roženica,
u borovima zborovi neumornih cvrčaka.
Vinogradi su puni nabreklih žuljeva.
Stare masline grče se od bolova
pod naletima bure i juga.
U plavom oku kadulje
zuje omamljene pčele.
Žuti cvjetovi brnistre
zlate se kao rasuti dukati.
More se mazno ljulja.
Bijele se valovi od pjene,
a na plažama samo ljudske sjene.
Sunčevi krakovi pomrsili su
dugine mostove.
Uz panične krikove galebova sunce
se utapa u moru
darujući na zalazu svoju rumen
nebu.
Sipi tišina,
samo more još žamori,
šuška,
uzdiše
i sniva.
Emily Anđelković, učenica 6.a
Mentorica: Nada Baričević, nastavnica hrv.jezika
ESEJ Juraj Dobrila- naš preporoditelj
Bilo je to ljeta gospodnjeg 1812. u rano proljeće u skromnoj obitelji rodio se dječak Juraj Dobrila. Pametno i bistro dijete iz siromašne obitelji. U vrijeme kad je Istra bila potlačena a stanovništvo pod čizmom. I naravno nije kroz život prošao neprimijećeno zahvaljujući baš, tamošnjem župniku kapelanu Ivanu Radetiću.
I tako započinje put velikog čovjeka Istre-Hrvatske koji je bio tako velik, kao što je ime mjesta u kojem se rodio, Veli Ježenj.Put kojeg je prošao mladi juraj bio je trnovit, prašnjav, neravan, dalek i žuljevit. Kad samo promislim na put do Karlovca kojega je mali Dobrila odgazio bosonog, s nogama punim žuljeva, bolestan, sve samo da bi produbio svoja znanja, kako bi mogao spoznati Boga, čovjeka, život i prirodu. I redaju se tako stupnjevi njegova znanja, odlazi u Goricu, Beč i Rim. Postaje školovan čovjek, svećenik i biskup. Snažan i prodoran u svojim promišljanjima. Dobrila postaje ures Istre i spas napačenom Istarskom čovjeku,bio je svjetlo na kraju tunela.
Dobrila najavljuje kraj neznanju, teži opismenjavanju i obrazovanju, osvješćuje poštivanje, poniznost i dostojanstvo. Promiče geslo , voli svoje i poštuj tuđe.
„Oče budi volja tvoja“ to je rečenica koju često slušam, zaista neka bude volja tvoja,ovdje i sada, jer vremena su bremenita bila, a i ostala su.
Ponekad razmišljam, kako ta škrta zemlja, zasigurno zaslugom Svevišnjega rodi takvog sina, pametnog i skromnog. Iako postoji anegdota kako je susjeda, teta Kata iz sela zlobno komentirala maloga Juru:“Benj, i ta će biti pop ka i ja kraljica“, ali mudar Juraj je na to odgovorio značajnom rečenicom: „mladega ni ča suditi, kako ni mrtvega buditi“! I tako smrt zadesi biskupa Dobrilu u Trstu no on zauvijek ostaje, naš preporoditelj i naš uzor po kojem naše vrle kulturne Ustanove nose s ponosom njegovo ime.
Eto tako i mali Istarski zaseok izrodi velikog čovjeka, ponosan sam i ja a ponosan je i naš narod, jer ima velikana, a povijest je učiteljica života i Dobrila nam i danas šapće… voli i čuvaj svoje.
ERIK BENČIĆ, VIIIa razred
MENTORICA: LILIJANA VRANJICAN, prof.
Državni susret LIDRANO održan je u Šibeniku od 10. do 12. travnja 2011.g. Osnovna škola Kaštanjer jedina je osnovna škola u Istarskoj županiji koja je u literarnom stvaralaštvu polučila zapažen uspjeh.
Literarni rad "ČA" DORE RODIĆ, učenice 6. razreda uvršten je među najuspješnije radove u Republici Hrvatskoj i objavljen je u zajedničkom Zborniku najboljih radova osnovnih i srednjih škola. Mentor učenice je voditeljica literarne skupine, učiteljica hrvatskoga jezika -NADA BARIČEVIĆ.
Nagrađeni literarni rad
ČA
ČA je riječ čakavska.
Bez nje u Istri nikoga ništa
ne možeš pitati ni znati.
Ča je žedno u čaju,
sito u čačkalici.
Iskrivljuje se u čokoladi,
čičku i čistini.
Sporo i tromo ča kornjača
na sebi nosi.
Nestašno ča je u Čakovec odlutalo
pa se nakon skitnje
opet kući vratilo.
Ča je u čavao zabodeno
i u čarapu skriveno.
Vjetrenjača ga je
na kraj riječi otpuhala.
I čovjek svoje ča nosi
u časti, poštenju i dobroti.
Dora Rodić, 6.r.
