- Koje su se frizure najčešće nosile u Puli kada ste počeli raditi kao frizerka?
Bile su to osamdesete godine i u ono vrijeme je bila popularna kovrčava kosa, tako da su mnoge žene radile hladno trajnu ondulaciju. Zašto kažem “hladno trajna ondulacija”, jer su početkom 20-og stoljeća, točnije 1920. do 1930. u Londonu pokušavali raditi “vruću trajnu ondulaciju” koja se radila na način da bi se kosa omotala sa nešto slično aluminijskoj foliji ili posebnim papirićima, omotao se pramen na male željezne uvijače koji u znali biti i spiralni i to bi se grijalo pomoću struje. Ovakvi uvijači nisu smjeli biti uvijeni tik do kože jer je znalo izazvati gadne opekline, a kosa je često bila spaljena gdje su čak opadali cijeli pramenovi kose. Osamdestih godina je hladna trajna bila moderna i kod muškaraca i nekoliko mojih prijatelja, koji su imali dužu kosu (dulje od ramena), radili bi trajnu jer je to tada bilo IN. Dečki koji su imali prirodno kovrčavu kosu su obavezno puštali dužu kosu kako bi njihove kovrče dolazile do izražaja. Žene su u ono vrijeme jako tapirale kosu kako bi frizura vila što voluminoznija. Kosa se šišala kratko sprijeda i sa strane, a duga otpozadi. Starije žene su obavezno stavljale viklere na kosu ( koji su bili raznih veličina) pa bismo im kosu sušile ispod haube. Vikleri su na početku bili samo željezni, a kasnije su izradili plastične. Mlađe osobe su voljele četku i fen, znači fenirane frizure gdje su se koristile od uskih četki za jače kovrče do širokih za blage kovrče. Popularne su bile paž ili bob frizure, one su još uvijek u modi samo što se sad peglaju da budu što ravnije, a nekad su se fenirale sa širokim četkama da se dobije volumen. Iako je sad u modi što kraće elegantno šišanje kose, nekad to ženama nije padalo na pamet ili pak su takvi slučajevi bili vrlo, ali vrlo rijetki. Tada su žene blajhale kosu da im bude što svjetlija, a pramenovi su bili vrlo popularni tada, kao i sada.
- Jesu li se frizure u Puli razlikovale od onih u drugim gradovima ( npr. Zagrebu ili Milanu)
Mislim da nisu jer je grad Pula bio moderan grad. Ljudi su se odijevali po posljednjoj modi ako su imali financijske mogućnosti, pratili su modu i preko televizije i preko modnih revija. Kad bi koja ličnost bila popularna, žene su htjele frizuru poput nje. Žene su često nosile slike izrezane iz raznih časopisa i tražile istu frizuru. Problem bi nastao kad su takvu frizuru tražile žene sa jako rijetkom kosom, a tražile volumen kao na slici, a to je vjerujte, bilo nemoguće izvesti. Čak i kad bismo uspjeli u tome, frizura bi im trajala kratko, a sama osoba ne bi nikad, ni uz najbolji trud postigla željene rezultate.
- Kakve su mušterije najčešće dolazile – radnice, domaćice, gospođe, mladi?
Bogatije mušterije su dolazile redovito jedanput na tjedan i često bi frizerkama ostavljale napojnice. Radnice su dolazile samo kad je bilo vrijeme šišanja, farbanja ili trajne, iako su i obične radnice u ono vrijeme znale dolaziti jako često jer su cijene bile pristupačnije nego sad i htjele su izgledati lijepo, a nisu imale volje same se mučiti oko frizure. Domaćice su uglavnom dolazile samo kad bi trebale raditi trajne ondulacije, ali bi zbog šišanja dolazile svaka dva do tri mjeseca. Mladi su dolazili samo na šišanja, rijetki radi pramenova ili laganog minivala. U ljetnim sezonama smo imali puno stranih mušterija, većinom žene koje su tražile od šišanja, trajni, frizure, pa do samog pranja i sušenja bez frizure jer su se kupale u moru, pa im frizure nisu bile tada toliko bitne. Strankinje se nisu bitno razlikovale od naših domaćih žena po pitanju frizerskih usluga. Bilo je tada puno Njemaca, Talijana, Čeha…
- Jesu li žene dolazile sa točno određenom željom ili su se znale prepuštati vašim idejama?
Većina mušterija je dolazilo sa određenom željom jer su već imale svoj stil i nisu ga namjeravale mijenjati, ali bilo je mušterija koje su se prepustile frizerki i tražile nešto novo, drugačiji luk, ili su pak bile neodlučne i tražile savjete nas frizera. Recimo da je u 70% slučajeva bilo mušterija koje su točno znale što žele, a 30% je bilo onih koje su tražile promjenu. U svakom slučaju je uvijek bio izazov kad bi predlagale da same odlučimo da im izmijenimo stil. Na to se moralo posebno paziti jer se nova frizura morala oblikovati prema obliku lica koje je moglo biti četvrtasto, ovalno, okruglo, duguljasto…netko je imao predugi nos ili visoko čelo, na sve se to moralo paziti i uzeti u obzir…uglavnom, veliki izazov a opet jako zanimljivo…izraz lica nakon dovršene frizure na mušteriji je bio posebno iskustvo kad bismo vidjeli da je zadovoljan, ugodno iznenađen i sretan, a napojnica bez obzira je li bila velika ili mala, bi izazvala veselje – zadovoljna mušterija nam je u svakom slučaju bila najveća nagrada.
- Koje su frizure bile popularne među ženama kroz desetljeća?
Kako su prolazile godine, tako se mijenjala moda kako u odjeći tako i u frizurama. Frizer je tako mogao imati slobodu i stil koji je primjenjivao u praksi na različite načine, uvijek prilagođavajući se trendu i želji mušterije. Samo šišanje kose se mijenjalo vremenom od duge, poluduge, kratke i sve češće full kratke kose. Mijenjali su se vikleri kroz desetljeća od okruglih pa do spiralnih, od željeznih pa do plastičnih, pa čak i viklera na čičak, od ravne do valovite kose, od farbane pa do puštanja sijedih koje su sve više u modi. Bob frizura koja je zapravo klasična do brade ili ramena, a može biti ravna ili blago valovita. Postoji Pixie frizura gdje se šiša vrlo kratko,a naglašava lice. Wolfcut frizura je moderna, pomalo neuredna frizura, Punk gdje se šišalo dosta kratko, kosa je morala biti ravna i oštra gdje se čvrstim gelovima modeliralo i dobivalo dojam bodljikavog ježića, uz to su stavljali razni pramenovi od zelene, pink, žute boje, znači što šarenije – to luđe. Punđe koje su bile u modi 50- tih i 60 -tih godina, ali koje su ponovo u modi, vrlo profinjene i elegantne za posebne prigode. oduvijek su se plele pletenice u riblju kost pa sve do sitnih pletenica koje su davale dojam egzotičnosti, pa do predivno naopačke pletene kose koje asociraju na umjetnost, jer je to vještina koju stvarno ne zna svatko raditi. Žene su oduvijek vezale konjski rep (visoki, niski, zalizani i kovrčavi rep).
- U kojem se vremenskom periodu kod muškaraca nosila češće duga nego kratka kosa?
U šezdestim i sedamdestim godinama mislim da je bila baš moda duge kose kod muškaraca na vrhuncu. Tada je bilo doba Hippie u Americi, gdje su mladi sebe zvali “Djecom cvijeća”. Zapravo su to bili mladi ljudi koji su bili buntovnici na svoj način, živjeli u skladu sa prirodom itd. Imitirali su ih i po Europi pa tako i u Puli, iako ih nije bilo puno. Kosa bi im bila duga, često kovrčava i vezivali su je sa trakom oko čela.
- Jesu li žene često farbale kosu? Što mislite o kvaliteti i štetnosti farbe tada i danas?
Da, žene su često farbale kosu, pogotovo jer kosa brzo raste i sijeda kosa brzo izbije na vidjelo, što nije baš ugodno. Mjesečno kosa naraste otprilike oko 1 cm, pa možete zamisliti koliko je ženama smetao taj uzrast; sijedu kosu koju su pokušavale prikriti, tako bi brzo izrasla. Ali ne farbaju se samo gospođe sa sijedom kosom, farbaju se i mlade djevojke koje žele promjenu, samo što one ne farbaju nužno svaki mjesec. Nekad su farbe bile puno jače i štetnije, pogotovo ako su se prečesto nanosile na kosu, jer su u sebi imale puno više i puno jače kemikalije nego danas. Danas se uglavnom proizvode blaže farbe koje su rađene na prirodnoj bazi, sa zaštitnim uljima u sebi i puno su prihvatljivije u odnosu na nekad. Ali koliko god je tehnologija uznapredovala, osobams sa osjetljivom kožom može izazvati jake alergijske reakcije gdje se stvaraju i kraste, tako da su neke žene morale odustati od farbanja i puštati prirodnu sijedu kosu. S obzirom da je sijeda kosa sve više u modi, mislim da mnogima to ne pada teško.
- Jesu li političke promijene u Puli ( Austro-Ugarska, Italija, Jugoslavija) utjecale na stil frizura i kako?
Vjerujem da jesu jer su uz političke časnike i oficire često bile prisutne i njihove supruge, kćerke, sestre…ove su žene bile iz visokog društva, oblačile su se po posljednjoj modi i donosile nove stilove i osvježenja kad su frizure u pitanju. Vjerujem da je dosta Puležanki “kopiralo” njihove frizure i pokušavale “stati” ukorak s njima.
- Jesu li postojale razlike u frizurama između bogatijih i siromašnijih žena u Puli?
O da, i to velike razlike – bogate žene pa i žene srednje klase mogle su si priuštiti raskošne frizure svaki tjedan u frizerskim salonima, uz to su bile odjevene po posljednjoj modi i bile u trendu. Siromašne žene su to mogle samo bolno promatrati i biti svjesne da neće do tog stila skoro nikad doći, osim ako se kojim slučajem obogate. Bogate žene – možete zamisliti koliko su držale do sebe jer su ionako skoro sve imale služavke koje su im sve radile. Za razliku od njih, siromašne su žene živjele skromno, često u neimaštini, bez frizura koje su često samo skupile u skromnu punđu na zatiljku ili pak vezivale u običan rep ili pletenicu. Isto tako im je bila skromna i odjeća, stan ili kuća, jer govorimo o siromašnim ženama kojima život nije bio lak, koje o frizuri i modi nisu imale vremena razmišljati, jer im je primarni cilj bio nahraniti, obući i školovati svoju djecu.
- Koje su alate i pribore najčešće koristili u salonu (uvijače, sušila, škare)?
Svaki salon je morao imati prikladan pribor kojima se obavljala ta djelatnost. Salon je morao imati bar dva mjesta gdje će posjesti mušteriju. Ispred njih na zidu je moralo biti veliko ogledalo gdje će mušterija promatrati sebe i rad frizera. Stolice su morale biti mekane i udobne jer su mušterije ponekad morale sjediti satima. Frizer je morao imati dovoljan broj čistih i suhih ručnika, posebne ogrtače za šišanje i posebne nepropusne za farbanje, škare, efilirke za rijediti kosu, više vrsta češljeva, četke za feniranje raznih veličina, klipse kojima bi pridržavali pramenove kose, razne viklere, ormarić za farbe i kiseline za trajne ondulacije, glavopere gdje se mušteriji prala kosa, fenovi, haube za sušenje kose i još mnogo toga. Važno je napomenuti da se baš u Puli pored Arene nalazila radiona za oštrenje noževa i škara. Sve frizerke su u tu radionu nosile škare na oštrenje svakih par mjeseci.
- Kako su se radile frizure prije modernih aparata koje imamo danas, poput haube?
Prva sušila za kosu sastojala su se od metalne kapice koja se stavljala na glavu a bila je spojena fleksibilnim crijevom na plinski grijač koji je generirao vrući zrak. Neki su frizeri bili toliko domišljati da su koristili usisavače naopačke, tj. na mjesto gdje izlazi topli zrak, spojili bi crijevo i tako sušili mušteriji kosu.
- Koliko je trebalo vremena za izraditi jednu svečanu frizuru?
Kosu je trebalo najprije oprati i uviti uvijačima, odnosno viklerima. Kad bi kosa bila osušena pod haubom, tek se tada nastavljalo sa možda punđom ili nekom drugom svečanom frizurom. Kad je kosa bila uvijena, postajala bi mekana i podatna pa je s njom bilo puno lakše raditi, uvojci bi se lakše složili, pričvrstili ukosnicama ili širokim špangama i kad bi frizura bila gotova još bi se sve lakiralo da to izdrži sate i sate druženja i plesa. Za sve je to bilo potrebno ponekad sat i pol do dva, ali sve je to ovisilo o gustoći kose i zahtjevnosti frizure.
- Jesu li žene dolazile posebno na frizuru za posebne događaje poput vjenčanja, festivala ili izlazaka, ili je bilo i onih koje su dolazile na tjednoj bazi?
Uvijek je bilo žena koje su dolazile na tjednoj bazi jer si ili nisu mogle same napraviti frizuru ili im je to bio trenutak opuštanja koje su si priuštile. Žene koje su dolazile zbog vjenčanja i ostalih važnih događaja su se morale obavezno naručiti (u ono vrijeme nije bilo obavezno naručivanje kao danas), jer se znalo dogoditi da bude tako puno mušterija da frizerke jednostavno ne bi stigle sve nafrizirati. Salon je tada znao biti krcat mušterija koje su strpljivo čekale, frizerke su radile velikom brzinom jer su gledale svima udovoljiti. Nije bilo lako jer su frizerke bile pretrpane poslom, ali se skoro nikoga nije odbijalo.
- Sjećate li se utjecaja Pula Film Festival na frizure i stilove u gradu?
Utjecalo je naravno. Žene su kod nas dolazile sa slikama frizura koje su se nosile na Film festivalu.
- Koja vam je bila najneobičnija i najzahtjevnija frizura koju ste radili?
Najneobičnija frizura mi je bila vrsta punđe koja se radila sa isprepletenim cvjetovima i biserima na vrlo gustoj kosi. Kosa je bila toliko gusta i teška da u ono vrijeme nisam imala dovoljno alata da je pričvrstim. Tada mi nisu padale na pamet gumice za kosu s kojima bi sva ta “operacija” bila lakše izvediva. Da je kosa bila normalne gustoće bilo bi lakše, ovako od silne težine se punđa naginjala na jednu stranu. Bila sam tada jako mlada i zbog manjka iskustva mi je bilo teško izvedivo. Srećom je uskočila moja šefica koja je spasila situaciju 🙂
- Kakva je bila atmosfera u frizerskom salonu – je li to bilo mjesto druženja i razgovora?
U salonu u kojem sam ja radila je atmosfera bila ugodna, uz ugodno čavrljanje. Ugodne razgovore smo imali i sa mušterijama. Bilo je tu i smijeha i suza jer su nam se mušterije često povjeravale i pričale o svojim problemima. Moram priznati da je znalo biti i ogovaranja, što mi se čini da danas toga više nema u tolikoj mjeri. Uglavnom bi se između mušterije i frizera razvilo povjerenje i lijep odnos pun poštovanja.
- Jeste li se uvijek slagale s kolegicama na poslu?
Uglavnom da. Imala sam sreće raditi sa dobrim ženama koje su imale razumijevanja dok sam bila mlađa, a koje sam ja kasnije primjenjivala na mojim mlađim kolegicama. Jednom sam imala neugodno iskustvo samo sa jednom kolegicom koja je bila vrlo neugodna i na koju su se uglavnom žalile i ostale kolegice. Srećom je odselila u drugi grad pa je harmonija opet zavladala salonom
- Koliko sati dnevno ste radili i jeste li imali pravo na marendu?
Radile smo po 8 sati u smjenama, ali smo ljeti često radile i prekovremeno. Na marendu smo imale pravo, ali često smo jele stoječki i na brzaka griz po griz u više tura. Posla je bilo toliko puno da si nismo mogle uzeti duže vremena za marendu, jer bilo je i nama u interesu da čim prije dovršimo posao i da nam mušterije ne čekaju previše. Naravno, bio je period u godini (najčešće veljača) kad je bilo malo posla i kad smo imale vremena puno više nego što je trebalo.
- Imate li zdravstvenih posljedica zbog dugotrajnog stajanja na nogama ili korištenja štetnih kiselina tijekom rada?
Da, dobila sam vene na nogama, ali je tu dosta i genetika u pitanju, međutim, dugotrajno stajanje na nogama ostavlja posljedice često. Zbog poze u kojoj smo stajali za vrijeme te djelatnosti strada dosta i kralježnica. Danas je lakše jer frizerke imaju stolice na kotačima na kojima mogu sjediti i kretati se oko mušterije dok šišaju i feniraju. Stolice na kojima sjede mušterije se isto mogu jednim pritiskog dignuti ili spustiti te prilagoditi visinu kako bi frizeru olakšao posao. Osamdesetih godina se trajne ondulacije nisu uvijale rukavicama već golim rukama, pa je preparat za trajnu koji u sebi ima kiselinu, znao nagristi kožu na prstima i često su nam prsti bili bez otiska, iako se kasnije ponovo obnovio. Udisanje svih tih kiselina mislim da ne ostavlja posljedice, međutim ako je frizerka trudna, ovi joj mirisi znaju prouzročiti mučninu.
- Što biste rekli, što frizure govore o životu ljudi u Puli u 20 . stoljeću?
Mislim da su ljudi u Puli oduvijek držali do sebe, do svog izgleda, da su pratili trendove i modu ako su bili u mogućnosti, usprkos tome što su bili pod različitim
društvenim, političkim i radnim transformacijama koje su bile obilježene čestim promjenama gradskog suvereniteta pod Austro – Ugarskom, Italijom, Jugoslavijom i na kraju pod našom neovisnom Hrvatskom državom.
Ispitanica umirovljena frizerka K.J., rođena 1966. godine