U sklopu projekta Zavičajne nastave učenica Jelena Orlić iz 8. b razreda, pod mentorstvom učiteljice Karin Zgrablić, provela je radionicu iz kemije pod nazivom „Dokazivanje sastava vodikova peroksida (H₂O₂)”. Tema radionice povezana je s istraživanjem frizura i promjena u načinu uređivanja kose kroz različita razdoblja. U svim vremenima žene su eksperimentirale s kosom, bilo promjenom frizure, bilo promjenom njezine boje. Izbjeljivanje kose oksidacijski je proces depigmentacije i dekoloracije, odnosno posvjetljivanja prirodnih i sintetičkih pigmenata.
U prvom dijelu pokusa u jednu je Petrijevu zdjelicu stavljen pramen kose na koji je nakapan vodikov peroksid, dok je u drugu Petrijevu zdjelicu stavljen pramen kose na koji je dodana čista voda. Nakon određenog vremena promjena je bila jasno vidljiva: pramen tretiran vodikovim peroksidom posvijetlio je, dok kod pramena tretiranog vodom nije došlo do promjene boje. Rezultat pokusa dokumentiran je fotografijom.
Budući da je za proces oksidacije potreban kisik, njegova je prisutnost u vodikovu peroksidu dokazana jednostavnim kemijskim pokusom. U vodikov peroksid dodan je krumpir, koji u ovom pokusu djeluje kao prirodni katalizator te ubrzava raspadanje vodikova peroksida na vodu i kisik: 2 H₂O₂ → 2 H₂O + O₂
Nastali kisik dokazan je pomoću tinjajuće triješćice. U prisutnosti kisika triješćica jače tinja ili se ponovno zapali, čime se potvrđuje da kisik ne gori, ali podržava gorenje.
Ovim je pokusom pokazano da kisik iz vodikova peroksida ima važnu ulogu u procesu posvjetljivanja kose. Ovisno o željenom rezultatu, u frizerskoj se praksi koriste pripravci različitih koncentracija vodikova peroksida, primjerice 6 %, 9 % ili 12 %.
Radionica je učenicima omogućila povezivanje kemijskih sadržaja sa svakodnevnim životom i zavičajnim projektom, pokazujući kako se znanstveno objašnjenje može pronaći i u naizgled jednostavnim pojavama poput promjene boje kose.