1.Je li roman Twist na bazenu napisan po uzoru na vaše djetinjstvo, tj. Ima li u njemu autobiografskih elemenata?

Twist je kao i Pyjama Blues autobiografski roman, naravno , ponešto je  trebalo  i literarno doraditi jer književnost nije samo prepisivanje  stvarnosti.

2.Sudeći po sadržaju knjiga Lana, godina mačke i Twist na bazenu, može se zaključiti  da svoje knjige pišete prilično zagonetno. Recite nam – jesu li po vama , zagonetke važne za uspjeh knjige?



Volim kad se čitatelja, a to sam i ja, istrgne iz automatizma čitanja, kada mora upregnuti svoje misaone procese, jer nikada nisam volio matematiku upravo iz tih razloga, što je tamo sve jednostavno i jasno.

3.U  spomenutim knjigama često se spominje alkoholizam. Zašto i ima li to veze s privatnim iskustvom?

Naravno, otac mi je bio alkoholičar i to u puno strašnijoj varijanti negoli je to u romanu pokazano: tako je uspio razoriti obitelj a da je njemu bilo stalo  isključivo samo do vlastitog zadovoljstva: ispijanje alkohola u neumjerenim količinama.

4.Jesu li nakladnici  ažurni pri poštivanju rokova ili Vas  glede toga živciraju?

Moja iskustva s nakladnicima su zadovoljavajuća; naučio sam se toleranciji  i strpljenju, uglavnom više poštuju rokove negoli što mi sami autori činimo prema njima, jer često pišemo i dulje negoli smo se dogovorili s njima.

5.Kakvi su vaši dojmovi na mišljenje kritičara?  Bojite li se kritike?

Bojim se samo fizičke boli, a kritičari ne tuku, dakle ... Moja su iskustva s kritikom dobra, kada su dobronamjerni, tada se ponešto i iz kritike može naučiti.

6.Jeste li ikad osvojili književnu nagradu ili priznanje?

Od književnih nagrada osvajam samo poneki zagrljaj knjižničarki poslije susreta. Ne, nisam dobio nijednu književnu nagradu, makar su me u gradu u kojem živim , Ivanić-Gradu, prije desetak godina nagradili u povodu Dana grada za doprinos dječjoj književnosti.

7.Jeste li ljubomorni na vaše kolege pisce?

Ljubomora je, kao i u ljubavi, odraz vlastite nesigurnosti. Pišem najbolje što znam pa sam zadovoljan kako to izvodim, a raduje me da dohvatim izvrstan roman svojih kolega jer nema većeg zadovoljstva ako oko nas žive ljudi koji su bolji, pametniji, ljepši, uspješniji od nas samih.

8.Žalite li što niste postali vojni pilot?

Nikada nisam to požalio jer je odluka bila moja: više sam vjerovao u svoje umjetničke kreacije negoli  u sigurnost  vojnih  pravila.

9.Radili ste mnogo poslova. Koji Vam je ostao u najljepšem sjećanju?

Svaki sam posao radio s velikim zadovoljstvom. I očigledno sam trebao biti i novinar, i nastavnik, i knjižničar, i voditelj kulturnih aktivnosti, baš kao i pisac da bih sazrio kao osoba kojoj je radoznalost zaštitni znak.

10.U djetinjstvu ste mnogo  putovali. Kako ste prihvatili mijenjanje  okoline?

U djetinjstvu je promjena okoline bila veliki  šok, ali bih se brzo oporavljao boreći se za svje mjesto u razrednoj i školskoj i nogometnoj, rukometnoj,plivačkoj ekipi, pišući pisma svojim simpatijama iz školskih klupa ili pokušavajući dokazati novim nastavnicima s koliko znanja raspolažem…

11.Želite li ostaviti trag u hrvatskoj književnosti?

Uvijek mi je najvažnije da pišem najbolje  što znam, a o tragovima će suditi neki drugi…

12.Kod likova u knjizi volite li lepezu različitih likova i karaktera ili pažnju uusmjerite na glavne likove?

Svaki lik u svojim romanima izuzetno volim pa bio on glavni ili sporedni, svaki čovjek ima smisla baš kao i u životu, svatko ima pravo na svojih pet minuta zato mi je bitno iskazati njihove bitne osobine.

13.Mislite li da zbog financijske budućnosti mnogi se ne odlučuju postati pisci?

Ili znaš ispričati priču ili ne, a sve drugo, pogotovo što se tiče financija , određuje tržište.

14.I za kraj što biste preporučili onima koji bi htjeli postati pisci?

Kada skupite dovoljno literalnog iskustva krenite u prave kreativne radionice ili studirajte književnost. U svemu ćete uspjeti dokle god osjećate da se tako najbolje realizirate.